Blue Planet III u doba umjetne inteligencije zadržava sirove rubove

BBC-jeva dokumentarna serija Blue Planet III odlučila je dokazati svoju autentičnost tako što će u konačnu verziju ostaviti i manje savršene kadrove. Riječ je o nastavku poznate prirodoslovne serije čija su prethodna izdanja bila prepoznata po zadivljujućim, kristalno jasnim snimkama koje su djelovale gotovo previše dobro da bi bile stvarne. Upravo zato produkcija mijenja pristup: ne bira uglađenost, nego snimke sa svim manama. Takav pristup trebao bi gledateljima poslati jasan signal da ono što vide nije umjetno uljepšano.

Izvršna producentica Elizabeth White rekla je za The Guardian u prošlosti da bi količina planktona i sličnih stvari koja lebdi u vodi često bila razlog da se neki kadar izbaci. Ponekad bi, kako je opisala, iz kadra izrezali čamac ili bovu ili zaključili da uvjeti na vodi nisu dovoljno dobri. Takvi detalji ranije su se uklanjali kako bi snimka izgledala čistije i ljepše. Sada se, naprotiv, takve nesavršenosti namjerno zadržavaju jer mogu poslužiti kao dokaz da je materijal zabilježen u stvarnim okolnostima.

Kontekst

Blue Planet je BBC-jeva prirodoslovna serija, a njezina su prethodna izdanja bila definirana lijepim i kristalno jasnim snimkama. U kontekstu ovog teksta AI se spominje kao mogući izvor sumnje: kada je nešto previše uglađeno i besprijekorno, gledatelji mogu posumnjati da je riječ o umjetnoj inteligenciji. Zato Blue Planet III ostavlja vidljive tragove stvarnog snimanja, poput planktona, čamaca, bova ili lošijih uvjeta na vodi. Pristup „sa svim manama“ znači da se nedostaci ne skrivaju, nego postaju dio dokaza vjerodostojnosti.

Što to znači

Ova promjena mogla bi utjecati na način na koji gledatelji doživljavaju prirodoslovne dokumentarce. Ako serija pokaže plankton, čamac ili bovu, gledatelj dobiva osjećaj da je snimka nastala u stvarnim uvjetima, a ne u savršeno kontroliranom okruženju. To je važno jer povjerenje publike sve više ovisi o tome može li se razlikovati stvarna snimka od one koja izgleda previše uglađeno. Blue Planet III tako ne nudi samo ljepotu prirode, nego i dokaz da je ta ljepota zabilježena bez skrivanja okolnosti.

Što slijedi

Ostaje vidjeti kako će publika prihvatiti ovakav pristup i hoće li nesavršeni kadrovi doista djelovati kao jamstvo autentičnosti. Time se otvara pitanje koliko su uglađene snimke danas postale sumnjive i hoće li se takav pristup pokazati održivim. Ako Blue Planet III uspije, mogao bi promijeniti očekivanja publike od prirodoslovnih dokumentaraca i potaknuti veću pozornost prema vidljivim tragovima stvarnog snimanja.